Detalji najznačajnijih optužnica iz slučajeva „Jovanjica“ i Veljko Belivuk, ofšor kompanije ministara Novice Tončeva i Siniše Malog, tajni poslovi predsednikovog kuma Nikole Petrovića i kontroverznog biznismena Stanka Subotića, samo su neka od prošlogodišnjih otkrića KRIK-a. KRIK je učestvovao u prekograničnim istraživanjima i bio deo velikih svetskih novinarskih poduhvata – projekata “Otvoreni Luksemburg” i “Pandorini papiri”. Ni prethodne godine nisu izostali pritisci na redakciju, ali ni brojne nagrade i ogromna podrška – rekordna poseta sajta i najviše donacija čitalaca. Hvala što nas podržavate, ostanite sa nama i u ovoj godini!
Piše: Bojana Pavlović
U 2021. sajt KRIK-a posetilo je više od dva miliona ljudi, a ukupan broj poseta iznosio je 7,8 miliona što je oko 650.000 mesečno. Povećao se i broj ljudi koji prate naše profile na društvenim mrežama i sada imamo ukupno oko 300.000 pratilaca.
Oboren je rekord i u donacijama koje dobijamo od naših čitalaca – prošle godine više od 2.000 građana doniralo nam je novac što nam daje oslonac da možemo da radimo uprkos pritiscima! Hvala mnogo na podršci!
Najposećeniji i najčitaniji tekstovi na sajtu KRIK-a ticali su se detalja u vezi sa hapšenjem i istragom protiv Veljka Belivuka i članova njegove grupe. U februaru prošle godine kada je uhapšen imali smo čak 1,2 miliona poseta, a najčitaniji tekst bio je onaj u kome smo objavili detalje iz dokumenta o pokretanju istrage, kao i Belivukov iskaz pred tužiocem. Osim tekstova o Belivuku i ratu klanova, najveću pažnji čitalaca privukli su i tekstovi o slučaju “Jovanjica”, poljoprivrednom imanju na kome je policija pronašla više o tonu i po marihuane, kao i otkrića o poslovima Nikole Petrovića, kume predsednika Aleksandra Vučića, i 24 stana ministra finansija Siniše Malog.
Kao i prethodnih godina, novinari KRIK-a su se zbog toga što otkrivaju koruptivne i kriminalne veze predstavnika vlasti našli na udaru. Upravo pisanje o Belivuku i njegovim vezama sa pojedincima iz vrha države i policije dovelo je do toga da predstavnici vlasti i tabloidi pod njihovom kontrolom napadnu KRIK lažno nas optužujući da radimo za Belivuka. Zbog ugrožavanja bezbednosti novinara, reagovale su brojne međunarodne organizacije i strane ambasade. Osim medijskog napada, KRIK je bio i na udaru takozvanih SLAPP tužbi – usmerenih na finansijsko iscrpljivanje redakcije, a koje su podnosili uglavnom pojedinci bliski vlasti.
Novinari KRIK-a su, uprkos svim poteškoćama, bili izuzetno uspešni o čemu govore i brojne nagrade: redakcija je dobila specijalno priznanje za istraživačko novinarstvo; baza o sudijama “Prosudi ko sudi” nagrađena je prestižnim svetskim priznanjem “Sigma”, a istraživanje “Otvoreni Luksemburg” u kome je KRIK učestvovao EPPY nagradom. Nagrade su dobile i novinarke KRIK-a Dragana Pećo, Milica Vojinović i Jelena Radivojević.
Koluvija i slučaj „Jovanjica“
U januaru prošle godine, KRIK je prvi objavio detalje jedne od najznačajnijih optužnica koja otkriva saradnju države i organizovanog kriminala, poznata kao “Jovanjica 2”.
Optuženo je više policajca i pripadnika obaveštajnih agencija BIA-e i VOA-e, za koje tužilaštvo tvrdi da su obezbeđivali plantažu marihuane optuženog Predraga Koluvije Oni su, kako se navodi u optužnici, pomagali Koluviji tako što su mu dostavljali poverljive informacije iz policije, falsikovana dokumenta i specijalne policijske tablice.
Koluvija i obaveštajci međusobno su komunicirali, kako je istraga utvrdila, preko posebno izrađene aplikacije za koju su verovali da je bezbedna i na kojoj su čak napravili grupu koju su nazvali „Savet za bezbednost“. Tužilaštvo je, ipak, uspelo da dođe do prepiske sa ove grupe i iz poruka je utvrdilo da su policajci i obaveštajci Koluviji dostavljali poverljive podatke, obezbedili mu lažnu policijsku značku i dokumenta. Istraga, međutim, deluje da nije obuhvatila sve koji su navodno davali Koluviji podršku – poput suvlasnika „Jovanjice“ Aleksandra Anđića i zaposlenog Gorana Ševića koji su bili članovi grupe „Savet za bezbednost“.
Nije utvrđena ni odgovornost Dijane Hrkalović, bivše sekretarke MUP-a, iako su njeni bliski saradnici Koluviji obezbedili policijsku tablice. Ona nije ni saslušana.
Suđenje po ovoj optužnici još nije počelo, dok je suđenje Koluviji za prozivodnju vi[e od tone i po marihuane u toku. Sud još nije odlučio da li će da spoji ova dva predmeta.
Koluvija, kao i ostali optuženi u ovom postupku, pušteni su iz pritvora, što je izazvalo velike kontroverze u javnosti.
Jedan od optuženih nikada nije bio ni uhapšen – bivši pripadnik Vojnoobaveštajne agencije Saša Vujisić. On je pobegao je iz Srbije kada je uhapšen Koluvija i pre nego što je optužen kao deo njegove kriminalne grupe.
KRIK je u aprilu otkrio da je pre Koluvije, Vujisić ranije sarađivao sa kriminalom grupom koja je pomagala privrednicima da izbegnu plaćanje poreza. On je imao svoju firmu, a kriminalci su mu sklapajući lažne poslove pomogli da utaji 6.000 evra poreza. Obaveštajac se, nakon što je ova grupa uhapšena, nagodio sa tužilaštvom i dobio uslovnu kaznu.
Novinari KRIK-a nastavili su da istražuju Koluviju, pa su u junu objavili da je osnovao firmu u Hrvatskoj na adresi političarke Slavice Šijaković koja radi u državnoj finansijskoj agenciji FINA. Više o tome pročitajte ovde.
Pad Belivuka, nestali u ratu klanova
U februaru je uhapšen Veljko Belivuk, vođa navijačko-kriminalne grupe „Principi“, a KRIK je prvi objavio detalje o zločinima koji se pripisuju njemu i njegovim saradnicima.
U dokumentu tužilaštva do kog smo došli opisano je kako je grupa mamila žrtve, odvozila ih u kuću u beogradskom naselju Ritopek namenjenu za ubistva, tamo ih svirepo mučila i ubijala, a potom uklanjala tragove. U prvi mah grupi su se stavljala na teret tri ubistva, a istraga je u narednih nekoliko meseci više puta proširivana.
U avgustu je podignuta i optužnica protiv Belivuka i još 29 osoba za pet ubistva, otmice, silovanje, prodaju droge i posedovanje oružja, a njen sadržaj je prvi objavio KRIK. Optužnica sadrži zastrašujuće detalje mučenja i ubistava, ali se tužilaštvo do poslednjeg trenutka mučilo da pribavi dokaze. Kriminalci su bili oprezni – komunicirali su isključivo posredstvom zaštićenih telefona, čistili tragove kiselinom i varikinom, nosili zaštitina odela, a do danas nijedno telo nije pronađeno.
Proboj u istrazi bilo je „razbijanje“ zaključanih, kriptovanih telefona što je pošlo za rukom francuskoj policiji koja je potom sadržaj komunikacije prosledila srpskom tužilaštvu. Članovi grupe razmenjivali su, osim poruka, fotografije mučenja i ubistava. Dokazi dobijeni od francuske policije biće ključni u postupku, kao i svedočenje svedoka saradnika.
Istraga, međutim, nije došla do ljudi iz policije i vrha države koji su godinama omogućavali Belivuku da jača u podzemlju i prođe nekažnjeno. Van dometa tužilaštva ostali su i oni o čijim su vezama novinari godinama pisali, poput žandarma Nenada Vučkovića, bivše sekretarke MUP-a Dijane Hrkalović, generalnog sekretara Vlade Novaka Nedića.
Istražujući slučaj Belivuk KRIK je objavio priču o osobama koje su nestale tokom krvavog obračuna između kavačkog i škaljarskog kriminalnog klana. Najmanje 15 mlađih muškaraca, od kojih je većina tek zagazila u kriminalni svet, nestalo je u jeku sukoba, a veruje se da su ubijeni. Njihovi članovi porodica bezuspešno su pokušavali da od nadležnih institucija dobiju bilo kakvu informaciju. Policija je istrage vodila traljavo, članove porodica ostavljala u mraku, čak im pretresala kuće i vodila na saslušanja.
Novinari KRIK-a prošle godine su imali još jedno otkriće u vezi sa ratom klanova i Belivukom – u saradnji sa kolegama iz Slidstva iz Ukrajine otkrili su da je škaljarski klan imao podršku među tamošnjim pripadnicima policije. Naime, kada je u maju 2020. u Kijevu pokušano ubistvo vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, pod čijom kontrolom je delovao Belivukov klan, prevoz za ekipu osumnjičenih od ulaska u Ukrajinu do Kijeva obezbedio je Jevgen Dejdej, pomoćnik šefa kijevske policije. Navodne plaćenike u Ukrajinu je poslao, kako je otkrio KRIK, Milan Ljepoja zvani Mance, kriminalac iz Niša koga je zbog toga ubila Belivukova grupa, tvrdi srpsko tužilaštvo. Više pročitajte ovde.
Otvoreni Luksemburg: skriveni poslovi Nikole Petrovića i Stanka Subotića
U februaru i martu KRIK je učestvovao u međunarodnom novinarskom istraživanju „OpenLux” („Otvoreni Luksemburg”). Ovo istraživanje nastalo je pošto su francuski „Mond“ i novinarska mreža OCCRP prikupili milione dokumenata iz luksemburškog poslovnog registra sa podacima o stvarnim vlasnicima kompanija koje su osnovane u ovoj državi.
Koristeći ove podatke KRIK je otkrio da je Nikola Petrović, kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića i bivši direktor javnog preduzeća „Elektromreža Srbije”, skriven iza ofšor firme u Luksemburgu, kupio avio-kompaniju od kontroverznog biznismena Stanka Subotića. Papiri iz Luksemburga pokazali su da je Petrović od Subotića za 100.000 evra kupio firmu u čijem je vlasništvu bio avion vredan najmanje 700.000 evra. Petrović je danas jedan od najmoćnijih ljudi u državi, a po odlasku iz državnog preduzeća, prešao je u privatni sektor – u mini-hidroelektranama proizvodi struju koju prodaje državi za milione evra. Subotiću se sudilo zbog šverca cigareta devedesetih, ali je oslobođen pod čudnim okolnostima. On je poslovno sarađivao i sa narko-bosom Darko Šarić osuđenim na 15 godina zatvora zbog šverca više od pet tona kokaina.
Novinari su u luksemburškim papirima našli još tragova Subotića koji su ovaj put vodili do unosnog posla u vezi sa koncesijom beogradskog aerodroma „Nikola Tesla“. Naime, francuska kompanija „Vansi“ dobila je aerodrom na 25 godina, a obećala je da će uložiti u razvoj, proširenje aerodroma i povećati broj putnika. Proširenje aerodroma planirano je na parcelama koje su bile u vlasništvu Subotića, a Vansi ih je platio 47 milona evra – četiri puta više nego što je bilo planirano, kako je otkrio KRIK. Otkrili smo i da je nakon prodaje Subotić ušao u posao sa Žozeom Luizom Arnoom, predsednikom upravnog odbora jedne od „Vansijevih“ firmi. Osim toga, Arnoova advokatska kancelarija savetovala je Vladu Srbije da aerodrom „Nikola Tesla“ da pod koncesiju. Više o tome pročitajte ovde.
Veze porodice Karić u Belorusiji
KRIK je u saradnji sa beloruskim „Belsatom“ u maju objavio priču o vezama srpskog biznismena Bogoljuba Karića, koji je godinama bio u bekstvu zbog istrage o finansijskom kriminalu u Srbiji, i beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka koje traju više od decenije. Bliskost sa Lukašenkom, koji se smatra poslednjim evropskim diktatorom, obezbedila je Kariću unosne poslove i povlašćenu poziciju, pokazuju dokumenta koja smo prikupili tokom istraživanja. Kompanije u vlasništvu Karića i članova njegove porodice dobile su državno zemljište vredno oko 800 miliona evra, poreske olakšice i velike državne građevinske projekte, otkrili su novinari. Evropska unija stavila je u decembru 2019. na crnu listu Karićevu krovnu firmu „Dana holdings“, međutim, oni su uspeli da izvrdaju sankcije i da nastave da neometano posluju u Belorusiji tako što su vlasništvo beloruskih firmi prebacili na firmu registrovanu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U avgustu prošle godine, Karići su stavljeni i pod sankcije američkih vlasti. Više pročitajte ovde.
Sudija i nestali predmeti
KRIK je sredinom prošle godine, u junu, objavio nepoznate detalje iz biografije sudije Višeg suda Zorana Božovića koji poslednjih godina napreduje i dobija značajne predmete.
Novinari su otkrili da je čak 13 predmeta u kojima je Božović sudio 2009. nestalo iz tadašnjeg Drugog opštinskog suda. Te godine izvršena je reforma pravsuđa u kojoj je Drugi opštinski sud prestao da postoji, a Božović izgubio posao zbog loših rezultata.
Predsednica Prvog osnovnog suda, kome je posle reforme pripao sud u kome je Božović radio, podnela je protiv ovog sudije krivičnu prijavu 2011. Pokrenuta je istraga, ali je ona obustavljena u Božovićevu korist. Tužilaštvo je navelo da nije došlo do dokaza da je baš Božović iz suda izneo svoje predmete. Dok je još istraga trajala, u septembru 2012. godine, Božović je vraćen na posao i to na mesto sudije Prvog osnovnog suda – onog koji je protiv njega i pokrenuo postupak.
Božović sada sudi u slučajevima koji su poznati javnosti – poput postupka protiv policajke Marije Nikolić, koja je bila bliska članu kavačkog klana Davorinu Baltiću i bila sa njim u kolima kada je ubijen, kao i slučaja protiv dvojica policajaca kojima se sudi za odavanje državne tajne – jer su progovorili o tajnoj policijskoj akciji u Potočarima 2015. godine. Više o tome pročitajte ovde.
“Pandorini papiri”
KRIK je u drugoj polovini godine bio deo još jednog međunarodnog novinarskog poduhvata – istraživanju “Pandorini papiri” u kome je učestvovalo više od 600 novinara iz 117 država. Ovo istraživanje nastalo je pošto su milioni dokumenata procureli iz 14 agencija za osnivanje ofšor firmi. KRIK je u okviru ovog projekta objavio četiri priče.
“Pandorini papiri” potvrdili su ranije pisanje KRIK-a o stanovima kojima je ministar finansija Siniša Mali kupio u Bugarskoj. KRIK je 2015. otkrio da je Mali kupio 24 stana u letovalištu Sveti Nikola na bugarskom primorju – 23 je kupio kao direktor dve ofšor firme, a jedan kao fizičko lice. Stvarni vlasnik ofšor firmi, a tim i stanova, u tom trenutku nije bio poznat, ali su šest godina kasnije “Pandorini papiri” razotkrili tu misteriju. U dokumentima koja su procurila iz agencije „Trident Trust“ gde su firme bile registrovane novinari su pronašli sertifikate o vlasništvu nad firmama koji otkrivaju da je Mali bio i njihov vlasnik, a ne samo direktor. Ove stanove Mali je kupovao dok je bio savetnik tadašnjeg prvog potpredsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića zadužen za pregovore s Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko ulaganja u kapitalne projekte. Nije jasno kako je Mali platio ove stanove pošto njegova plata nije mogla da pokrije njihovu cenu.
Mali godinama odbija da odgovori na pitanja novinara KRIK-a o tome otkud mu novac i zbog čega je kupovao ove stanove, već ih optužuje da lažu. Nakon novih dokumenata novinari KRIK-a upitali su i tužilaštvo da li će da istraži ovaj slučaj – ali je ono reklo da je ranije razmatralo ovaj slučaj i da se nisu pojavili novi relevantni dokazi.
Još jedan ministar poslovao je preko ofšora – Novica Tončev, zadužen za razvoj siromašnih opština, osnovao je 2010. ofšor firmu na Britanskim Devičanskim Ostrvima. Firmu „Service for Efficient Energy” nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije iako je to bio dužan po zakonu.
Tončev je najpre u razgovoru sa novinarima KRIK-a negirao da je vlasnik firme i tvrdio je da je njegov potpis na poslovnim dokumentima ove kompanije falsifikovan. Nekoliko dana kasnije, on se, međutim, setio da je osnovao ovu kompaniju i novinarima objasnio da je planirao da preko nje posluje, ali da se naposletku predomislio. Zbog toga što nikada nije imala nijedan posao, kako je objasnio Tončev, nije je ni prijavio Agenciji za borbu protiv korupcije.
Novinarima je objasnio da je kompaniju osnovao po savetu biznismena iz Singapura Darka Tamindžića, koji posluje sa uticajnim ljudima širom sveta, a pre svega u Kini. O Tamindžiću se veoma malo zna, a u Srbiji je vlasnik kompanije National Electric Power Company (NEPC) koja vodi dve male hidroelektrane na jugu Srbije.
“Pandorini papiri” otkrili su i tajnu kompaniju Nikole Petrovića, kuma predsedika Aleksandra Vučića. Ova firma zvala se „Arkshore International LTD“ i osnovana je na Britanskim Devičanskim Ostrvima, a da bi ostala u tajnosti Petrović je koristio usluge čak tri agencije za registrovanje ofšor firmi. U vreme kada je postao njen vlasnik, Petrović je bio direktor državne kompanije „Elektromreža Srbije“, a ofšor firmu nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije što je po zakonu bio dužan.
Dokumenta procurila u okviru “Pandorinih papira” otkrila su da je posredstvom ove firme Petrović otvorio račun u švajcarskoj banci, ali ne i da li je imala neke poslove. Kompanija još postoji, ali je neaktivna od novembra 2019. godine. Petrović o ovome nije hteo da razgovara sa novinarima KRIK-a.
U “Pandorinim papirima” KRIK je našao i veze između ljudi bliskih državnoj kompaniji „Telekom“ i kineske korporacije „Huavej“. Kineski tehnološki gigant imao je tajne ugovore sa ofšor firmama sa Paname i Britanskih Devičanskih Ostrva u kojima su vlasnici bili nekadašnji direktor “Telekoma” Igor Jecl i advokat Milorad Ignjačević koji je bio u poslu sa državnom kompanijom. Prvi ugovori su potpisani 2007, kada je „Huavej“ tek pokretao poslovanje u Srbiji, dok je poslednji ugovor koji je među procurelim dokumentima od 1. januara 2014. godine – neposredno pre nego što je kineska kompanija postala jedan od najvažnijih partnera „Telekoma“.
Ove dve ofšor kompanije – Jeclov „Roflaj“ i Ignjačevićev „Goldberg“ – imale su najmanje šest ugovora potpisanih sa „Huavejem“, pokazuju procureli papiri. Na osnovu ovih ugovora, „Roflaj” je „Huaveju” u periodu od samo godinu i po dana poslao osam faktura vrednih gotovo milion evra, ali ovaj iznos može da bude i drastično veći s obzirom da KRIK ne poseduje kompletnu dokumentaciju.
Dokumenta pokazuju i da je “Huavej” angažovao “Roflaj” da mu pomogne da ostvari dobre odnose sa telekomunikacionim operaterima u Srbiji i Crnoj Gori, ali i sa predstavnicima vlasti, kao i da pomogne da dobije neophodne dozvole za rad u Srbiji.
Jecl nije želeo da razgovara sa novinarima KRIK-a, dok je advokat Ignjačević najpre kazao da njegova ofšor firma nije imala ikakavog posla, a zatim je priznao da mu je preko nje kineska kompanija plaćala savetodavne poslove. Rekao je i da je lobirao u ime „Huaveja“ u „Telekomu“: „Naravno, jesam (lobirao). Ako bi neko iz ‘Telekoma’ pitao koje je moje mišljenje o ‘Huaveju’, sigurno bih rekao: ‘Uzmite ‘Huavej’.“ Više pročitajte ovde.
Uništavanje tajnog policijskog snimka na kome je otac ministra Stefanovića
Bivša državna sekretarka u MUP-u Djiana Hrkalović optužena je krajem godine zbog sumnje da je uticala na svoje kolege da opstruiraju istrage i rade protiv zakona.
Na optužnici se našao i Dejan Milenković, bivši načelnik Službe za specijalne istražne metode koja se bavi prisluškivanjem i praćenjem. Milenković je, mimo gorepomenutog, optužen i da je naredio da se uništi snimak prisluškivanog razgovora oca ministra Nebojše Stefanovića i direktora „Srbijašuma“ i visokopozicioniranog člana SPS-a Igora Braunovića.
Ovaj snimak nastao je pošto je policija pratila i prisluškivala Braunovića, koji je bio pod istragom za korupciju. Krajem maja 2018, policija je tajno snimala sastanak koji je imao Braunović u restoranu “Maksim”, u vlasništvu sada pokojnog Branka Stefanovića, oca ministra policije. Jedan od trojice muškaraca sa kojima je sedeo za stolom, ispostavilo se bio je niko drugi do Branko Stefanović, a njih dvojica razgovarala su, kako se kasnije utvrdilo, o prodaji zemlje. Nekoliko dana nakon sastanka, ovaj snimak je uništen – kako tužilaštvo tvrdi po naređenju Milenkovića. Zbog toga, kako je ustanovilo tužilaštvo, istraga protiv Braunovića nikada nije završena. Više pročitajte ovde.
Napadi i pritisci
Zbog izveštavanja o slučaju Belivuk i insistiranja na onome čime se istraga nije bavila – vezama klana u policiji i državi, redakcija KRIK- našla se prošle godine na žestokom udaru predstavnika vlasti i tabloida. Uprkos tome što su godinama pisali o Belivuku, vlast je novinare KRIK-a optužila da sarađuju sa kriminalcima čime je ugrozila njihovu bezbednost. Nekoliko meseci kasnije, predstavnici vlasti otišli su korak dalje i tvrdili da novinari pozivaju na državni udar. Na naslovnim stranama tabloida bliskih vlasti objavljeni su navodi da je KRIK „mafijaško koljački portal“ koji je „opalio prvi metak u predsednika i državu“, a na televiziji „Pink” održana specijalna emisija u kojoj je iznet niz optužbi na račun KRIK-a. Na napade su reagovala novinarska udruženja, međunarodne organizacije, kao i brojne ambasade i predstavnici Evropske unije.
Osim medijskih napada i stavljanja meta na čelo od strane predstavnika vlasti, novinari KRIK-a susreli su se i sa drugačijim pritiscima – tužbama koje su protiv njih podnosili oni koji su bliski vlasti ili su deo državnog sistema. Na kraju godine KRIK se suočavao sa deset postupaka čija je vrednost iznosila 90 miliona dinara. Ukoliko bi KRIK morao da isplati sav ovaj novac, to bi dovelo do obustave rada redakcije.
Među onima koji su tužili novinare i urednike KRIK-a su Predrag Koluvija, optužen da je organizovao proizvodnju droge, Bratislav Gašić, šef obaveštajne agencije BIA, Nikola Petrović, kum predsedika Srbije, Bogoljub Karić, uticajni privrednik blizak vlasti, Stanko Subotić, sumnjivi biznismen optuživan za šverc cigareta koji je poslovno sarađivao sa narko-bosom Darkom Šarićem, načelnici policijske jedinice, izdavač provladinog tabloida, državna agencija, kao i međunarodna korporacija. Stav naše redakcije je da je reč o takozvanim SLAPP tužbama čiji je cilj da vremenski i finansijski iscrpe redakciju i odvrate novinare od daljeg pisanja o korupciji i kriminalu u vrhu vlasti.
Pročitajte i: KRIK u 2020: rat klanova, grupa „Amerika“, „FinCen dosijei”, baza o sudijama