Policajac osuđen u slučaju Savamala otkriva pozadinu događaja: „Rekli su mi da prihvatim krivicu jer je pitanje života i smrti za vlast”

Policajac osuđen u slučaju Savamala otkriva pozadinu događaja: „Rekli su mi da prihvatim krivicu jer je pitanje života i smrti za vlast”

Ilustracija KRIK

Policajac Goran Stamenković bio je žrtveno jagnje kojim je vlast pokušala da napravi privid da je rešila svoju najveću aferu – slučaj Savamala. 

On je jedini koji je osuđen u slučaju nelegalnog rušenja privatne imovine u beogradskoj četvrti Savamala koje se desilo u noći nakon izbora, između 24. i 25. aprila 2016. Tada su nepoznate osobe sa fantomkama došle, zarobile građane koje su zatekli tamo i bagerima porušili privatne objekte u Hercegovačkoj ulici – restoran, poslovnu zgradu.

Evropska komisija u svojim izveštajima upozoravala je Srbiju da ovaj slučaj kriminala mora biti rešen i da mora da se otkrije ko je naredio i sproveo rušenje.

Kako bi srpska vlast pokazala da je otkrila krivca, vrh policije dogovorio se sa Stamenkovićem da prizna tužilaštvu da je on zaustavio policajce da te noći odu u Savamalu, spreče rušenje i pomognu građanima. Osuđen je 2018. na pet meseci uslovno.

Sada, gotovo četiri godine kasnije, u intervjuu za KRIK Stamenković otkriva pozadinu slučaja – ko mu je naredio da prizna, šta mu je nuđeno i ko je iz vrha policije i vlasti uticao da se slučaj Savamala zataška.

Stamenković, koji se školovao kao vojno lice, zatim godinama radio u državnoj bezbednosti pa prešao u policiju, kaže da je odlučio da govori o slučaju javno jer oni koji su ga naterali da prizna, nisu ispunili obećano – unapređenje u policiji i legalizaciju zgrade koju je podigao u beogradskom naselju Mirijevo. 

On u intervjuu detaljno govori o tome kako je dogovor da preuzme na sebe krivicu za Savamalu napravio sa načelnikom beogradske policije Veselinom Milićem i tadašnjom sekretarkom Uprave kriminalističke policije Dijanom Hrkalović. Tvrdi i da mu je Hrkalović pretila da mora da ispoštuje dogovor. Govori i o detaljima svog sastanka sa predsednikom države Aleksandrom Vučićem. 

Stamenković za KRIK otkriva i detalje dramatičnog događaja koji se odigrao u Savamali.

Video-intervju sa Stamenkovićem KRIK je objavio u ponedeljak na svom jutjub kanalu, a sada u pisanom intervjuu objavljujemo više detalja ovog razgovora. 

Razgovarali: Stevan Dojčinović, Milica Vojinović

Noć rušenja

Uveče 24. aprila 2016, policajac Goran Stamenković koji je bio šef smene u policiji, dobio je jasne instrukcije od svojih šefova šta raditi te noći.   

„Dobio sam zadatak da ukoliko bude došlo do nekakvog rušenja sve pozive preusmeravamo na Gradsku građevinsku inspekciju i na komunalnu policiju.”

Naređenje je, kaže, stiglo od tadašnjeg načelnika beogradske policije Veselina Milića, a Stamenkoviću ga je preneo njegov nadređeni – načelnik Zvonko Kostić.

„Da ja nisam dobio takvo naređenje, postupak bi bio u toku te noći sasvim drugačiji.”

Goran Stamenković jedini je osuđeni u slučaju Savamala (foto: KRIK)

Ipak, poslušao je naredbu.

„Odmah sam sve radnike postrojio, naglasio, izdao naređenja i rekao da ukoliko bude došlo do bilo kakvog rušenja, da me ne konsultuju jer nema potrebe. Dobio sam naređenje od vrha beogradske policije.”

Stamenković kaže da nije znao šta će se tačno rušiti. 

„Bilo bi veoma ružno i licemerno da kažem sa mojim iskustvom da nisam znao da će se nešto rušiti. Ali, stalno se ruše objekti koji su na nekoj infrastrukturi, koji su na trasi gde će biti zidani objekti od opšteg društvenog i državnog značaja.”

Prvi pozivi iz Savamale počeli su da stižu oko pola četiri ujutru – građani su prijavljivali maskirane ljude koji su ih zarobili, oduzeli im telefone i bagerima nelegalno rušili privatne objekte. Ipak, operateri koji su primali ove pozive nisu im poslali pomoć na vreme.

„Ja sam uputio patrolu Savskog venca na lice mesta kad je već bilo 10–ak, 15–ak poziva, da bi me šef smene obavestio da mu je jedan od tih kome je bio uskraćena sloboda kretanja, pešice došao u policijsku stanicu Savski venac. To je bio radnik obezbeđenja.”

Stamenković sa novinarima KRIK-a (foto: KRIK)

Kolega je potom krenuo na uviđaj, ali ga je Stamenković zaustavio – ovoga puta prema sopstvenoj proceni, pošto je od patrole saznao da na mestu rušenja „struja varniči na sve strane.” 

„Naredio sam da se obezbedi lice mesta, odnosno taj kvart, da ne bi neko došao i stradao. A njemu sam naredio da krene sa ekipom za vršenje uviđaja sa prvim zracima svitanja”, priča Stamenković.

Ni tada, tvrdi, nije znao kakvo se tačno rušenje dogodilo u Savamali. Posle burne noćne smene otišao je kući i legao da spava.

Iskaz tužilaštvu
Stamenković je, pre intervjua za KRIK, o ovim stvarima govorio i tužiocu Nikoli Stojanoviću koji vodi istragu protiv njega za nelegalnu gradnju. Detalje njegovog iskaza, koji je tužiocu dao krajem 2020, nedavno je prvi objavio magazin NIN. Nije poznato da se tužilaštvo zainteresovalo za slučaj i ispitalo Stamenkovićeve tvrdnje.

„Kada sam se probudio video sam koje su razmere rušenja bile. Popodne je to izašlo, prvi snimci su se javljali na jutjubu.”

Stamenković je o Savamali najpre, pet dana nakon događaja, pričao sa zamenikom Zaštitnika građana Milošem Jankovićem koji je pokušavao da utvrdi šta se dogodilo i zašto policija nije reagovala na pozive građana. Kaže da tada nije rekao punu istinu.

„Nisam rekao celu istinu zato što mi je bilo naređeno šta da kažem. Tada je načelnik Kostić otišao van Beograda, znači sklonio se – to su reči pomoćnika načelnika Milana Stanića, koji je kao diplomirani pravnik dobio zadatak da se ispred policijske uprave za Grad Beograd bavi slučajem Savamala. Već tada to rušenje postaje poznato kao slučaj Savamala.”

Ubrzo su počeli i pritisci na Stamenkovića da preuzme krivicu na sebe.

„Meni je rečeno da ću zbog pritiska javnosti biti kažnjen novčano, mesec dana ili dva, sa 10, 20 ili 30 posto (od plate), a da će mi to biti kasnije nadoknađeno. Ja sam rekao, pa normalno da će biti i mora biti nadoknađeno. Najbolje bi bilo sad, vi ste rušili, vi ste organizovali, da ja još od plate to plaćam.”

Ovaj predlog izneo mu je, kaže, njegov šef, načelnik Zvonko Kostić.

„Mi se poznajemo 15 i više godina i ja sam ga pitao zašto mi nije bilo rečeno koje su razmere tog rušenja. Kada su se već odlučili na jedan takav kriminalan rad, da nije profesionalno i da nije dobro to urađeno, to su mogli da urade bolje. Kaže mi Kostić da se nije on pitao, nije on o tome odlučivao.”

Stamenković, ipak, nije novčano kažnjen.

„Ako su već hteli sve ovo da urade sa mnom, da me prisile da to priznam, prvi korak u tome je trebao biti disciplinska i disciplinski postupak da se pokrene protiv mene. Međutim, zašto to nisu uradili, nisu bili dobro sinhronizovani, to je očigledno.”

Ljudi iz vrha policije imali su veće planove za koje im je trebao Stamenković, a on je to saznao godinu dana kasnije kada ga je na razgovor pozvala tada najozloglašenija ličnost srpske policije – bivša državna sekretarka u MUP-u Dijana Hrkalović.

Ponude i pretnje

„Prošlo je godinu dana, u junu 2017, sećam se sekretarca me je zvala i prenela naređenje načelnikovo da se spremim, da će doći vozač po mene.”

„Tada mi je Kostić direktno preneo zašto su me zvali i da se od mene traži da sva krivica za rušenje objekata bude na meni, da ja prihvatim krivicu. Ja sam pitao, da li je on normalan, da li je on svestan šta priča”, kaže Stamenković i dodaje da mu se slošilo.

„Kada mi je on rekao šta oni planiraju, bilo mi je loše, morao sam da popijem dve kafe i par čaša koka-kole koju inače ne pijem.”

Pošto se smirio, otišli su u kabinet gde su ih čekali tada najmoćniji ljudi srpske policije – načelnik beogradske policije Veselin Milić i Dijana Hrkalović. Sastanak sa njima bio je mešavina pretnji i primamljivih ponuda kojima su Stamenkovića ubeđivali da preuzme krivicu za Savamalu.

„Milić je tada mene predstavio Dijani Hrkalović, rekavši da su se o mene mnogo ogrešili, da sam bio planiran za mesto nekog načelnika, da je to mesto dodeljeno drugom. Tada mi je bilo predočeno sledeće: da ću biti jelte načelnik, i to načelnik u Sopotu, i da će mi biti u znak zahvalnosti omogućeno da prevedem objekat nameni (legalizuje zgradu koju je gradio). Da završim objekat koji sam započeo.”

Milić je, naime, znao da Stamenković godinama pokušava da legalizuje zgradu koju je 2013. sagradio u Mirijevu, pošto je od njega ranije tražio da mu pomogne da ubrza proces legalizacije.

„Moj pretpostavljeni i sam vrh u MUP–u i u vrhu države su znali – nije tajna, da sam ja sazidao objekat nelegalno na Mirijevu. Svi su oni detaljno upoznati bili da sam ja objekat sazidao 2013.”

Stamenković sa urednikom KRIK-a ispred svoje zgrade u Mirijevu (foto: KRIK)

Uporedo sa ponudom za unapređenje i pomoći oko legalizacije ukoliko prihvati krivicu, Stamenković ističe da mu je na sastanku naglašeno i da odbijanje nije opcija. Hrkalović mu je, kaže, dala do znanja da mora da prihvati ono što mu se nudi  i da taj zahtev dolazi iz vrha vlasti. 

„Nedvosmisleno mi je poručeno da ja moram da prihvatim, da je to zahtev i ministra (Nebojše) Stefanovića i da (Milić i Hrkalović) dolaze u ime samog državnog vrha, tadašnjeg premijera, gospodina Aleksandra Vučića. Da se vrši strahovit pritisak od strane Evropske komisije na Srbiju da procesuira odgovorne za nelegalno rušenje objekata u Savamali.”

Kako bi osigurali da će prihvatiti ponudu, Stamenkoviću su tokom razgovora i zapretili.

„(Rekli su mi) da će država znati da ceni ako prihvatim, ali i da će znati da ceni ukoliko ne budem želeo da prihvatim, ukoliko ne budem želeo da se žrtvujem za taj neki viši državni cilj ili viši državni interes.”

Jasne pretnje upućene su mu nakon sastanka, pošto su izašli iz Milićevog kabineta.

„Direktne pretnje sam dobio od Dijane Hrkalović, kada smo završili razgovor, u hodniku. Da se ne igram glavom, da sam pametan čovek, da sam iskusan čovek, da sam čovek u godinama, iskusan starešina, da je ovo za vlast pitanje života i smrti i da će tako biti pitanje i za moju decu.”

Pretnje na račun porodice posebno su ga pogodile, ističe Stamenković, pošto je znao da postoji mnogo načina da se naškodi njegovoj deci. Nakon ovog sastanka bilo mu je jasno da nije reč o izboru, već o ultimatumu.  

„Uzmi. Ako ostaviš – moraš se suočiti sa posledicama.” 

Rešio je da prihvati ponuđeno, ali i da se bori da dobije ono što mu je obećano.

„Mislim da sam im tada pet puta ponovio da se kojim slučajem ne desi da imam, ne problema oko ozakonjenjenja, nego da završim objekat pošto sam sa jednim investitiorom, sa drugarom, zaokružio celu finansijsku konstrukciju.“

Balansiranje kaznom

Stamenković je ubrzo ispunio svoj deo dogovora. U maju 2018, dve godine nakon rušenja, priznao je krivicu za nereagovanje policije.

„Najpre sam dao izjavu kolegama iz Sektora za unutrašnju kontrolu u svojstvu građanina, a nakon toga sam saslušan u svojstvu okrivljenog, opet po nalogu tužioca.”

Prvo je, kaže, trebalo da bude osuđen na šest meseci zatvora uslovno, ali je to smanjeno.

„Zašto? Zato što je u međuvremenu u MUP–u usvojena uredba po kojoj svaki policijski službenik koji se osudi na šest meseci pravosnažno zatvora i dve godine uslovno, postaje nedostojan za rad u službi i sa njime se prekida radni odnos. Oni su znali da ja to neću da prihvatim i zato su ovu kaznu sa šest smanjili na pet meseci.”

Sve ostalo proteklo je glatko – Stamenkoviću je dodeljen advokat po službenoj dužnosti koji nije „kočio” postupak.

„Nije se detaljno bavio, nije me odvraćao, samo je rekao da ako sada priznam, nemam prvo žalbe. Ja sam to znao, ali sam to morao da prihvatim i ja sam prihvatio.”

U međuvremenu Stamenković je počeo da nailazi na probleme kada je reč o onome što mu je zauzvrat obećano.

Ništa pre izbora

Stamenković kaže da mu je na sastanku sa Milićem i Hrkalović rečeno da ode kod gradskog sekretara za legalizaciju Nemanje Stajića koji će mu obezbediti da završi izgradnju dela zgrade i da će mu je legalizovati.

„Posle tog sastanka je rečeno da će objekat biti ozakonjen u narednih 10, do 15 – 20 dana i ostalo je na tome. Bio sam kod gospodina Stajića, tada smo se upoznali i on je rekao da moramo da radimo udarnički – 20 dana, do dva meseca. Ja sam rekao, dobro, dva meseca. I tako je započela moja golgota, vezana za ozakonjenje ovog objekta.”

Prošlo je mnogo više od dva meseca, Stamenković je već priznao krivicu i bio je osuđen, ali nijedno obećanje mu nije bilo ispunjeno. Niti mu je zgrada legalizovana, niti je dobio mesto načelnika u Sopotu.

Imao je, zatim, još jedan sastanak sa državnom sekretarkom MUP–a Dijanom Hrkalović koja mu je objasnila šta se događa.

„Ona kaže da je to ona naredila, da je šef naredio jer sam mnogo vidljiv. Rekla je da neću moći biti postavljen na mesto načelnika policijske stanice u Sopotu, a da ovo (legalizacija zgrade) mora biti stopirano samo dok se završe predsednički izbori. Da nekim slučajem neko ne bi povezao mene i slučaj Savamale sa gospodinom predsednikom (Aleksandrom Vučićem).”

Stamenković nije bio zadovoljan, jer nije razumeo kako to nisu mogli da predvide kada su mu predlagali „nagradu” za preuzimanje krivice.

„Ja kažem ‘Kako to mislite šefovice, vidljiv? Pa vi ste znali da ću biti vidljiv, pa nisam ja Pinokio, nije to upaljač, pa ću biti načelnik Sopota, vi ste tada znali? Kako ćemo sa objektom?’ Ona kaže: ‘Ništa se ti ne brini, to se sada sve stopiralo, ja sam to naložila’, a da će mi svašta pomoći, sve što bude meni trebalo kao građaninu kako bi mi kompenzovali to što sam vidljiv pa ne mogu biti načelnik. Kaže: ‘Sve će ti to biti završeno, Gorane, strpi se dok prođu izbori.’”

Izneverena obećanja

Izbori su održani u martu 2018, a obećanja ponovo nisu bila ispunjena.

Stamenković je krajem godine dobio rešenje o legalizaciji, ali ne cele zgrade, već jednog njenog dela. Nastavio je da traži odgovore od svojih šefova.

„Onda sam počeo da pišem. Znači jedan za drugim akti upućeni što direktoru policije, što ministru unutrašnjih poslova. Ja sam ministru Stefanoviću napisao: ‘Ponašate se kao da sam zaražen nekom teškom infektivnom bolešću koja se trenutno prenosi i da Vam je život ugrožen ako me budete primili.’”

Za razliku od ministra koji, kako kaže, nije želeo da se vidi sa njim, to je učinio direktor policije Vladimir Rebić. Stamenković mu je preneo svoje nezadovoljstvo.

„Sramota je sada ovo što radite, ustao sam i rekao sam: vi ste kriminalci, vi ste rušitelji”, prepričava šta je rekao Rebiću. 

U razgovoru koji je trajao gotovo sat vremena, Rebić je, kaže, preuzeo na sebe da to reši. 

„Posle dva meseca nudio mi je neka mesta tamo u MUP-u. Ja kažem: ‘Mislim, stvarno ste smešan lik, ja ne mogu da shvatim, Vi meni nudite koliko, 10 hiljada dinara veću platu, a ja još dve godine i treba da odem u penziju… Šta vi meni nudite deset hiljada evra da ceo život nosim vaše blato i vaš stid, sram i smrad na mojim leđima.” 

Odbornik SNS-a nudio investiciju
Stamenković je za KRIK ispričao da ga je jednom prilikom kontaktirao odbornik SNS-a iz opštine Zvezdara Srđan Đukić i predlagao mu da investira u njegov nedovršeni nelegalni objekat. „Rekao je da je broj dobio od gospodina Aleksandra Papića (biznismen blizak vrhu Srpske napredne stranke). Ja sam rekao da Papića ne poznajem i tog gospodina nisam upoznao, nit sam imao kontakt sa njim i da će on organizovati to zidanje.“ U dogovor su, kaže, uključili i gradsku sekretarku za inspekcijske poslove Sonju Božović kako bi obezbedili da inspekcija ne dolazi na nelegalno gradilište. Stamenkovićev šef Zvonko Kostić sa njom je napravio planove kako će izgraditi objekat, ali Stamenković nije bio zadovoljan, pa je stupio u kontakt sa sekretarkom. „Onda sam ja dobio direktnu komunikaciju sa gospođom Božović i sa njom sam išao na te razgovore možda pet, šest puta.“ Ipak, dogovor je u međuvremenu propao, a deo Stamenkovićeve nelegalne zgrade ostao je nedovršen.

Kaže da se za to vreme više puta video sa Nemanjom Stajićem koji ga je uveravao da će legalizacija da se završi. 

„Odgovor Nemanje Stajića je bio da ako se njemu naredi da će on to da reši, da se ja ne brinem. Dijana Hrkalović ako mu prenese to naređenje.”

Vreme je prolazilo, a obećanje koje mu je bilo dato, nije bilo ispunjeno. Stamenković kaže da je počeo da se suočava sa još jednim problemom – zbog nelegalne gradnje komšije su protiv njega podnosile krivične prijave, a tužilaštvo pokretalo postupke.

„Komšije su me prijavljivale s pravom. Ja sam zidao, smatrali su da to njih ugrožava, da ću im zakloniti sunce, svetlost, vidik, svašta nešto. Policajci su za sedam dana dolazili 50 puta, da vam kažem.”

Supruga i on su zbog toga davali izjave u policijskoj stanici, ali kaže, jednom je priznao krivicu i nije bio spreman da to učini ponovo. Suočen sa onim što mu se dešava otišao je da sa porodicom protestuje ispred predsedništva.

Stemenković sa članovima porodice protestuje ispred predsedništva (foto: privatna arhiva)

„Počeo je narod da se okuplja, dobijali smo podršku, napisali smo predsedniku da ja nisam kriminalac, već da su kriminalci pojedinci iz najvišeg državnog vrha.”

Nekoliko dana kasnije dobio je poziv za sastanak iz kabineta predsednika. Sastanku je prisustvovao i Nikola Selaković, koji je tih dana trebalo da preuzme novu dužnost ministra spoljnih poslova.

Sastanak sa šefom države

„Razgovor je trajao ne duže od dvadesetak minuta”, kaže Stamenković. „Ja sam otišao da tražim pomoć, otišao sam kod gospodina Aleksandra Vučića da nađemo rešenje, ovakvo rešenje ili onakvo rešenje. Da oni odluče koje rešenje hoće.”

Predsedniku Vučiću je, kaže, ispričao sve u vezi sa rušenjem u Savamali.

„Rekao sam da lično kada Dijana Hrkalović kaže da šef kaže da sam vidljiv da lično misli na Vas. Predsednik je rekao da smatra da je to Stefanović, ja sam rekao da uz dužno poštovanje mislim da Dijana Hrkalović Nebojšu Stefanovića nikada nije smatrala šefom. Kada je mene ucenjivala, kada je meni pretila, kada je mene prisilila da prihvatim krivicu pričala je u ime MUP-a, ali i u ime vlade”, kaže Stamenković i dodaje da je predsedniku rekao da je u nelegalnom rušenju učestvovao Veselin Milić, njegov savetnik za bezbednost.

„Ja sam rekao predsedniku, znači ovo što ste mi sve uradili ničim nije bilo izazvano sa moje strane. I ja od Vas tražim ili da organizujete na ovaj ili na onaj način.” 

Vučić mu se, kaže, zahvalio na iskrenosti i pitao ga o nelegalno izgrađenoj zgradi – koliko je velika i koliko vredi. Predsednik mu je rekao da će mu javiti šta je odlučio i uveravao ga da će problem biti rešen.

„Rekao mi je da čekam poziv za koji sam znao da neće se desiti, znao sam da neću dobiti poziv, znao sam da me je gospodin predsednik, i žao mi je što sad moram da kažem, što me je slagao. Kada je bila godišnjica rušenja objekata u Savamali, predsednik je rekao da me uopšte ne poznaje. Znači sada ću reći, gospodine predsedniče, nemoguće da me se ne sećate.”

Stamenković je uveren da se protiv njega sada vodi postupak zbog nelegalne gradnje samo da bi ga sprečili da kaže istinu o Savamali.

„Sve što se radi prema meni i prema mojoj porodici je organizovano i nalog dolazi sa samog vrha države.

Trenutni postupak za nelegalnu gradnju se vodi direktno samo sa jednim ciljem. Sa ciljem da se Goran Stamenković spreči da kaže građanima Srbije istinu”, kaže Stamenković i dodaje da se izlazak istine na svetlo dana ne može zaustaviti.

„Samo teška sila može da zaustavi mene i članove moje porodice da koristimo objekat koji smo, ponavljam, nelegalno sazidali, ali u državi Srbiji je sazidano oko 5.000.000 objekata, po izjavi komisije gradske vlade i po izjavi statistike koju je sacinila institucija Vlade Republike Srbije. Ja sam samo jedan od njih.”

Stamenković smatra da nije on taj koji treba da uputi izvinjenje građanima koji su bili zarobljeni i čiji su objekti nelegalno srušili.

„Ne zamerite mi ni vi ni ljudi koji su oštećeni. Mogu da im kažem ako im je to satisfakcija da je to rušenje bilo organizovano, da je policija bila onemogućena da postupa. Da nisam dobio naređenje da tako postupam, mi bismo sprečili to rušenje.”

Podržite KRIK donacijom da nastavi da istražuje kriminal i korupciju. Više o tome kako da donirate, pročitajte na ovom linku

Pročitajte više o slučaju rušenja u Savamali

Pročitajte intervju Marije Mali u kome kaže da joj se biši suprug Siniša Mali pohvalio da je organizovao rušenje u Savamali

POGLEDAJTE CEO INTERVJU GORANA STAMENKOVIĆA ZA KRIK:

Comments are closed.