Priča za plakanje: kako je slučaj Lončar nasmejao celu salu u Hamburgu

Priča za plakanje: kako je slučaj Lončar nasmejao celu salu u Hamburgu

Pijući kafu ispred zgrade univerziteta u Hamburgu, dva novinara – jedan iz Finske, drugi iz Holandije, bila su još pod utiskom onoga što su upravo saznali. Obojica su malopre bila na panelu na kojem su se mogle čuti priče o italijanskim mafijama i drugim organizovanim kriminalnim grupama, ali je na njih utisak ostavilo nešto drugo – jedna priča iz Srbije.

Piše: Dragana Pećo

Tu je priču naš urednik Stevan Dojčinović predstavio na međunarodnoj konferenciji istraživačkog novinarstva (Global Investigative Journalism Conference), najvećem okupljanju istraživačkih novinara na svetu koja je održana krajem prošlog meseca u Hamburgu, a kojoj je prisustvovao i deo naše redakcije.

Sedeći pozadi tokom Stevanovog panela, videla sam desetine stranih novinara kako pažljivo slušaju njegovo izlaganje o kriminalnim grupama sa naših prostora, koje su, za razliku od italijanskih samoniklih, nastale tako što ih je formirala država. Uz to su i dalje duboko povezane sa vladajućim strukturama. 

Stevan im je prezentovao naša istraživanja dok su se na velikom ekranu smenjivale fotografije među kojima i ona sa Dušanom Spasojevićem i Zlatiborom Lončarom. Tako su kolege iz drugih krajeva sveta saznale kako je nekada mladi doktor, blizak jednom od najozloglašenijih kriminalnih klanova iz našeg kraja – danas, ni manje ni više, nego ministar zdravlja u Vladi Srbije.

Odjednom su svi istovremeno prasnuli u smeh.

„Bilo je nadrealno“, preneo mi je svoje prve utiske Tuomas Peltomäki iz Finske, urednik vesti u tamošnjim dnevnim novinama Helsingin Sanomat. Prolazilo mu je kroz glavu kako nikada ne bi imao petlju da radi posao koji radi Stevan. 

„Njegove priče su toliko zastrašujuće da su pomalo i zabavne, ali su zapravo – apsurdne.“

Nakon panela Tuomas je pio kafu sa svojim holandskim kolegom. Obojica su bila još pod utiskom priče o srpskom doktoru koja je i tokom pauze nastavila da im okupira pažnju.

„Bio sam šokiran kada sam čuo na koji način se organizovani kriminal infiltrirao u srpsku vladu“, rekao mi je novinar iz Holandije. „Nisam bio svestan dubine i intenziteta ovih konekcija, pa tako korupcije, prevara i ubistava proisteklih iz svega ovoga.“

Dok su naše kolege iz drugih krajeva sveta prasnule u smeh kada su čule ko nam je ministar zdravlja, mi ne znamo više da li da se smejemo ili da plačemo. U državi apsurda u kakvoj živimo, ništa nas više i ne šokira. Došli smo do tačke kada sve prihvatamo kao očekivano i „normalno“. 

A da li je to normalno? 

Naviknuti na ovakve bizarnosti, prihvatamo ih dok nemo posmatramo kako oni koji bi na njih trebalo da reaguju – žmure. U isto vreme, jasno nam je svima da, kao što je i naš kolega iz Finske poručio: „Države ne bi trebalo ovako da funkcionišu!“

2 Comments

  1. ruzica ILIC kaže:

    Hmm…lepo je da ste bili u Hamburgu i ispricali nam ovu novinarsko-kuloarsku pricu. Ja bih samo da pitam: gospodin Aleksandar Obradovic se obratio Vama i Slobodanu Georgijevu (kako saznajemo iz stampe) povodom kradja u „Krusiku“? Da li ste i sta vi uspeli da uradite po tom slucaju? Hvala.

  2. Виктор kaže:

    Ни по јада да је ово јединка, али кад схватите да је буквално сваки представник власти у Србији са таквим истим „пелцером“ …
    Заиста се треба забринути.