Ministar Stefanović između prekršaja i krivičnog dela

Ministar Stefanović između prekršaja i krivičnog dela

Nebojša Stefanović (foto:krik.rs)

Pitanje da li je ministar Nebojša Stefanović bio u sukobu interesa zbog umešanosti njegovog oca u trgovinu oružjem, skrajnulo je ono važnije – da li je počinio neko krivično delo. Prvo je u nadležnosti Agencije za borbu protiv korupcije koja najavljuje da će sporne odnose ispitati, drugo u nadležnosti tužilaštva koje se nije oglašavalo. Ideja je da se slučaj svede na prekršaj i da se ne pokreće istraga, kažu sagovornici KRIK-a.

Piše: Bojana Pavlović

Ove dve institucije trebalo bi da ispitaju na koji način je firmi u vlasništvu ministrovog oca dodeljena dozvola za proizvodnju i promet oružja, kao i koja je bila njegova uloga u kupovini oružja iz državne firme „Krušik“ po povlašćenim cenama. 

Agencija za borbu protiv korupcije oglasila se prošle nedelje i istakla da proverava ima li osnova da pokrene postupak protiv Stefanovića zbog mogućeg sukoba interesa. Da li je ministar zloupotrebio položaj, trgovao uticajem ili možda počinio neko drugo krivično delo nije zasad predmet provere tužilaštva. 

Posledice vođenja ova dva postupka su različite.

Agencija može da podnese prekršajnu prijavu protiv Stefanovića jer sukob interesa nije prijavio – ministar u tom slučaju može dobiti novčanu kaznu do 150.000 dinara.

„Tako će slučaj da se svede na jedan banalan prekršaj“, kaže za KRIK advokat Ivan Ninić.

Agencija može da izrekne i preporuku za razrešenje sa javne funkcije, dodaje Ninić, ali ističe da je ova mera moralnog karaktera, jer Agencija nema mehanizam da prinudi da se ta mera izvrši.

„Misija Agencije sada je da slučaj relativizuje i da napravi balans između potrebe javnosti da se ovaj gest osudi i potrebe vlasti da se pošalje poruka da je ovo normalna, potpuno prihvatljiva situacija“, kaže Ninić.

„Ne plaše se oni novčane kazne, pa ni preporuke za razrešenje. Boje se krivičnog postupka, a on nužno zahteva promenu vlasti i političkih okolnosti da bi tužilac mogao da se oslobodi, izađe u javnost i kaže da je našao ili nije našao elemente krivičnog dela“, kaže Ninić.

Da tužilaštvo mora da ispita slučaj smatra i advokat Sead Spahović.

„Ono što tužilac ne radi, a trebalo bi da radi, jeste da otkloni dileme oko činjenica. Još nije izašao sa činjenicama ko je pregovarao, ko je dobio povoljnije cene, ko je dobio dozvole. Kod nas je problem što tužilac ne može da dohvati vrh korupcije zbog toga što upravo taj vrh korupcije odlučuje ko će biti tužilac. Naše tužilaštvo je preko određene visine nemoćno“, kaže Spahović.  

Ukoliko je ministar Stefanović izdao dozvolu ocu protivno propisima, onda je reč o zloupotrebi službenog položaja, dodaje Spahović. Ukoliko je pak, firma ispunjavala uslove, onda nije reč o krivičnom delu, već o sukobu interesa. 

Prema njegovim rečima neophodno je utvrditi i da li je „Krušik“oštećen, kao i neubičajeno postupanje rukovodstva u odnosu na raniju praksu preduzeća.

„To bi bio direktan dokaz o korupciji i mogao bi se dovesti u vezu sa uticajem vlasti. Ovde ne treba tražiti nezakoniti postupak Stefanovića već poći od pretpostavke da je nezakonito i štetno postupanje direktora u vezi sa uticajem ministra i njegovog oca ukoliko je ovaj pregovarao ili je zaposlen u GIM-u“, navodi Spahović. 

U tom slučaju proverala bi se sumnja na drugo krivično delo – trgovinu uticajem. Ona, međutim, prema rečima Ninića nije laka za dokazivanje. 

„Jako je teško u našem sistemu i ovim uslovima dokazati to krivično delo. Može se dokazati ukoliko postoje svedoci ili materijalni dokazi – ako su, na primer, osumnjičeni bili na merama“, kaže Ninić.

Privatni izvoznik „GIM“ koji je povezan sa ministrovim ocem Brankom Stefanovićem kupovao je oružje u „Krušiku“ po povlašćenim cenama u odnosu na državnu firmu „SDPR Jugoimport“, o čemu je pisao BIRN. Branko Stefanović posredovao je u prodaji oružja kompaniji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U aprilu ove godine firma „United BG“ čiji je vlasnik ministrov otac dobila je dozvolu za proizvodnju oružja, pisao je „Nedeljnik“. Da bi dobila ovu dozvolu, zaposleni u firmi morali su da imaju bezbednosni sertifikat da imaju pravo na pristup tajnim podacima. Ovaj sertifikat izdaje  Kancelarija Saveta za nacionalnu bezbednost, a sekretar Saveta je upravo Nebojša Stefanović.

Stefanović je ovo negirao rekavši da njegov otac ni na koji način nije povezan sa firmom GIM, kao i da MUP izdaje samo dozvolu za transport naoružanja kroz zemlju.

1 Comment

  1. zdenko lekan kaže:

    Apsolutno se slazem, treba istragu usmeriti na oca a onda se vratiti unazad i utvrditi veze sina sa sobijenim dozvolama.
    Po meni jemnogo interesantnija dozvola firmi oca za proizvodnju naotuzanja jer nema nikakve reference u tome.
    Propisi vojske Srbije su veoma strogi i treba imati bas valjane reference i kapacitete da tu dozvolu dobijes.
    Ovo znam jer sam bio zaposlen u vojsci a nakon toga direktor 8 godina jedne fabrije vojne industrije koja se bavila proizvodnjom telekomunikacione opreme.
    Zato se treba u istrazivanju usmeriti na dobijanje ove dozvole. Tu se moze iskopati uticaj sina.
    zdenko