Veze Lukašenka i Karića: Poklonjeni milioni i neuspešni projekti u Belorusiji

Veze Lukašenka i Karića: Poklonjeni milioni i neuspešni projekti u Belorusiji

Bliskost sa predsednikom Belorusije Aleksandrom Lukašenkom obezbedila je poznatoj srpskoj porodici Karić zavidnu poslovnu poziciju: njihove kompanije dobile su državno zemljište vredno oko 800 miliona evra, uživaju poreske olakšice i dobijaju velike državne građevinske projekte – iako nijedan od njih nisu završili onako kako su obećali, pokazuje istraživanje novinara OCCRP-ja, beloruskog Belsata i KRIK-a. Novinari su otkrili i nove veze ove dve porodice: u jednoj od svojih kompanija Karići su zaposlili suprugu sina beloruskog predsednika. 

Pišu: Stanislav Ivaškevič, Olga Ratmirova, Aleksandar Jaraševič (Belsat/OCCRP, Belorusija), Bojana Jovanović (KRIK)

„Svetionik Minska“, projekat koji je pobedio na gradskom arhitektonskom konkursu 2008. godine, trebalo je da glavnom gradu Belorusije da futuristički izgled: na prikazu projekta dominirale su staklene kule koje su uvijene poput vadičepa obavijale neboder visok 300 metara, a između stambenih blokova kanalima su krstarile gondole poput onih u Veneciji.

Projekat je predložila kompanija „Zomeks Investment“ u vlasništvu poznate srpske porodice Karić koja ima bliske veze sa beloruskim predsednikom Aleksandrom Lukašenkom. Ova porodica i njeni najistaknutiji članovi, braća Bogoljub i Sreten, razvili su poslove u Belorusiji pošto su iz Srbije pobegli pred optužbama da su se obogatili nezakonito izvlačeći novac iz preduzeća u kojima im je partner bila država. Braća su godinama bila u bekstvu, a u Srbiju su se vratili krajem 2016, neposredno nakon što su sve istrage protiv njih obustavljene.  

Kompanija „Zomeks“ dobila je ogromne poreske olakšice i državne resurse za podršku izgradnji, a dekretom predsednika Lukašenka i besplatno zemljište u centru grada. Ipak, projekat nije realizovan.

Tri godine kasnije, umesto obećanih kula, nebodera i jednog od najvećih vodenih parkova u Evropi, na prostoru „Svetionika Minska“ nikle su višespratne stambene zgrade od cigle, kakvih ima širom prestonice Belorusije.

Ovo nije izuzetak kada su u pitanju projekti kompanija porodice Karić u Minsku. I ostali su imali isti obrazac: krupna obećanja i izdašna vladina podrška ambicioznim projektima koji se nikada ne ostvare. 

Bogoljub Karić (foto: fejsbuk)

Uprkos tome, kompanije i dalje dobijaju državne ugovore.

„Zomeks“, koji je 2020. godine promenio naziv u „Emirates Blue Sky“, i njegove dve sestre firme trenutno imaju najmanje 11 građevinskih projekata u okolini Minska, pokazuje istraživanje OCCRP-ja, Belsata i KRIK-a. Ove kompanije su najveći građevinski investitori u gradu i dobile su oko 400 hektara zemlje vredne oko 800 miliona evra.

Novinari su takođe otkrili i da je porodica Karić izvela manevar koji im je omogućio da izbegnu sankcije koje im je krajem prošle godine uvela Evropska unija i da nastave da profitiraju od saradnje sa Lukašenkovom administracijom.

Naime, do kraja prošle godine, sve tri firme koje se bave građevinskim projektima bile su u vlasništvu „Dana Holdings“, kiparske kompanije u vlasništvu Nebojše Karića, sina Bogoljuba Karića. U decembru 2020. godine Evropska unija stavila je ovu kompaniju na „crnu listu“ zbog podrške Lukašenkovom nedemokratskom režimu koji je brutalno razbio mirne demonstracije organizovane zbog nameštenih izbora.

Karići su možda predvideli potez Evropske unije. Samo nekoliko dana pre nego što je objavljena „crna lista“, „Dana Holdings“ je izašla iz vlasništva firmi u Belorusiji, a umesto nje ušla je kompanija „Enterprise Developments Holding Limited“ registrovana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).

Direktor i vlasnik firme iz UAE je, kako pokazuje poslovna dokumentacija, Mustafa el-Tobgi. Čovek istog imena bio je 2013. godine naveden kao direktor „Dana Holdings“ na reklami koju je ova kompanija imala na popularnom beloruskom sajtu TUT.by.

Budući da više nisu zvanično u vlasništvu „Dana Holdings“ beloruske kompanije porodice Karić mogu da izbegnu sankcije Evropske unije i da nastave da unovčavaju svoje veze sa Lukašenkom.

Vibor Mulić, predsednik upravnog odbora kompanije „Dana Holdings“, u pisanom odgovoru novinarima naveo je da se pravni tim kompanije žalio na odluku o sankcijama.

Nebojša i Bogoljub Karić (foto: fejsbuk)

„Sve odluke pre sankcija, poput promena vlasništva, bile su isključivo iz poslovnih razloga”, naveo je Mulić.  

Negirao je da porodica Karić ima privilegovan odnos sa Lukašenkom navodeći da poslove dobijaju na tenderima, a poreske olakšice u skladu sa zakonima. 

„Postoji veza samo između ‘Dana Astre’ i Nacionalnog olimpijskog komiteta“, rekao je Mulić misleći na sponzorstvo kompanije nad beloruskim Olimpijskim komitetom čiji je potpredsednik Lukašenkov sin.

Od komunizma do kleptokratije

Međunarodne institucije više od decenije podstiču Belorusiju da se udalji od državne ekonomije uspostavljene u sovjetsko vreme. Umesto tržišne ekonomije, međutim, u ovoj zemlji pojavio se sistem „prijateljskog kapitalizma“ od koga profitiraju privatne firme koje imaju dobre veze. Državni zvaničnici i njihovi bliski saradnici imaju privilegovan položaj i iznose bogatstvo iz zemlje preko ofšor kompanija.

Ovo se vidi i u građevinskom sektoru u kojem se sitaucija značajno promenila u poslednjih deset godina. U 2011. izgradnja većine stambenih objekata u Minsku bila je pod državnom kontrolom, a prošle godine primat su preuzeli privatni investitori koji su gradili više od 90 odsto novih projekata u beloruskoj prestonici, ispričala je novinarima Natalija Litovskaja, stručnjak za nekretnine iz Minska.    

Među najvećim profiterima bile su tri firme u vlasništvu porodice Karić – „Zomeks Investment“, „Dana Astra“ i „Belinte Robe“. Njihovi vlasnici pobrali su plodove bliskog odnosa sa Lukašenkom, koji Belorusijom vlada od 1994. godine i koga često nazivaju „poslednjim evropskim diktatorom“.

Karići su se obreli u Belorusiji nakon što je u Srbiji 2006. godine pokrenuta istraga njihovog poslovanja. Više članova porodice, među kojima i Bogoljub Karić, bili su osumnjičeni da su se obogatili nezakonitim mahinacijama i privilegovanom položaju u režimu Slobodana Miloševića. Tužilaštva su tvrdila da su Karići, između ostalog, oštetili budžet Srbije tako što su iz „Mobtela“, telekomunikacione kompanije u kojoj su bili partneri državi, kroz lažne ugovore i nepostojeće poslove „ispumpavali“ novac.  Bogoljub i njegov brat Sreten bili su i na poternicama, ali su nakon deset godina svi postupci obustavljeni i oni su se vratili u Srbiju.

Tokom bekstva Karići su utočište pronašli u Rusiji i Belorusiji gde su izgradili bliske veze sa predsednikom Lukašenkom.

Dragomir Karić, Aleksandar Lukašenko i Tomislav Nikolić (foto: president.gov.by)

U 2009. Bogoljubov brat Dragomir Karić pozvao je Lukašenka na biznis forum na Kapaoniku. Sledeće godine, Dragomir je imenovan da vodi veliki građevinski projekat „Minsk grad“ koji je kasnije preuzela kompanija „Dana Astra“. 

Karići su čak i Lukašenkovu snahu, Liliju Lukašenko, zaposlili kao zamenicu direktora u firmi „Dana Astra“, novinari su otkrili u dokumentima ove kompanije iz 2017. godine. Mulić, predstavnik kompanije „Dana Holdings“  novinarima OCCRP-ja rekao je da ona više ne radi tamo. 

Političke veze koje Karići uživaju u Belorusiji bile su izuzetno unosne.

„Zomeks“ je 2019. godine ostvario profit od oko 28 miliona evra. Prema aranžmanu sa vladom, Zomeks ne plaća porez na dobit.

Uprkos svim pogodnostima koje uživa kao jedan od omiljenih režimskih građevinskih investitora – ili možda upravo zbog njih – „Zomeks“ ne uspeva da realizuje svoje projekte. 

Tri godine od dobijanja ugovora i vladinih subvencija za izgradnju „Svetionika Minska“ postalo je jasno da obećani stakleni neboderi i vodeni kanali sa gondolom nikada neće biti izgrađeni. Ipak, to nije jedini slučaj.

Fotografija iznad: levo – izgled projekta „Svetionik Minska“; desno – ono što je izgrađeno (prevucite levo – desno za prikaz celih fotografija)

Država je predsedničkim dekretom 2014. godine kompaniji „Dana Astra“ dala zemljište za izgradnju „Minsk sveta“, još jednog poslovno-stambenog kompleksa. Bila je to najveća dodela zemljišta bilo kojoj kompaniji u Belorusiji – firma je dobila oko 300 hektara vrednih oko 650 miliona evra, kao i do tada neviđene poreske olakšice i upotrebu gradskih resursa.

Opravdanje za takve uslove bilo je ambiciozno obećanje investitora: izgradnja Međunarodnog finansijskog centra koji bi privukao strane investitore u Belorusiju. Danas, međutim, u „Minsk svetu“ izgrađene su samo stambene zgrade od betona.

Mulić, predsednik upravnog odbora kompanije „Dana Holdings“, rekao je novinarima da je kompanija nasledila podsticaje iz ugovora sa ruskom kompanijom koja je odustala od projekta. 

„Svi podsticaji dodeljuju se na osnovu investicionih zakona Republike Belorusije nakon pregovora sa Gradskim izvršnim odborom Minska, Ministarstvom arhitekture i drugim relevantnim institucijama“, dodao je.

Fotografija iznad: levo – izgled projekta „Minsk svet“; desno – ono što je izgrađeno (prevucite levo – desno za prikaz celih fotografija)

Kompanije u vlasništvu firme „Dana Holdings“ imale su i nekoliko manjih, ali takođe unosnih građevinskih projekata.

Statua Sretena Karića u Minsku (foto: Belsat)

Firma „Zomeks“ dobila je parcelu za izgradnju stambene zgrade u blizini centra Minska. Parcela od gotovo 26 hektara vredna je oko 65 miliona evra, prema podacima iz katastra koje su sakupili novinari OCCRP-ja. Sa druge strane, „Dana Astra“ je dobila zemljište za izgradnju 14 manjih stambenih blokova. U jednom od njih, među luksuznim vilama, postavljen je pozlaćena statua Sretena Karića koji je preminuo 2017. godine. Statua je nedavno uklonjena. 

Osim stambenih blokova, kompanija je izgradila i dva tržna centra, a među zakupcima poslovnog prostora je i galerija „Art Haos“ koju vodi Lilija Lukašenko, supruga sina beloruskog predsednika. Galerija je u vlasništvu kiparske kompanije koja se u finansijskim izveštajima navodi kao povezana firma „Dane Holdings”, a direktorka je Lukašenko, iako predstavnik porodice Karić tvrdi da ona godinama nije zaposlena u njihovoj kompaniji. 

Lukašenko je odbila da razgovara sa novinarima kada su u aprilu ove godine posetili galeriju. Bila je zauzeta – sa Bogoljubom Karićem pokazivala je slike maloj grupi posetilaca.

Galerija „Art Haos“ koju vodi Lukašenkova snaha (foto: sb.by)

Srbija: Istraga, bekstvo i povratak Karića

Uspeh koji su članovi porodice Karić uživali u Belorusiji deluje da je izgrađen po uzoru na onaj iz Srbije, gde su nekada gajili bliske veze sa vladajućim režimom Slobodana Miloševića.

Nakon demokratskih promena 2000. godine članovi Miloševićeve vlade i njegovi saradnici pogođeni su sankcijama, a udarac su pretrpeli i Karići: pet članova porodice stavljeno je na crne liste Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država i bilo im je zabranjeno da tamo putuju.

Demokratska vlada ubrzo je donela novi zakon o porezu na „ekstraprofit“ – i razrezala porez preduzećima i pojedincima koji su uživali posebne prednosti tokom Miloševićevog režima. Na vrhu liste našla se porodica Karić, koja je platila sadašnjih 35 miliona evra poreza 2004. godine. 

Iste godine Bogoljub Karić se neuspešno kandidovao za predsednika države i osnovao stranku Pokret snaga Srbije (PSS).

Bogoljub Karić sa zelenom salatom tokom kampanje za izbore 2004. godine (foto: printskrin youtube KARIC company family )

Ubrzo su nastupili ozbiljni problemi za Kariće. Tokom 2006. godine pokrenuta je istraga o poslovanju njihovih firmi, a tužilaštva su sumnjala da su nezakonito izvlačili novac iz preduzeća. Sreten i Bogoljub Karić pobegli su iz zemlje.

Protiv njih bile su pokrenute tri istrage, pokazuju dokumenta iz tužilaštva koja je prikupio KRIK.

Braća Bogoljub, Sreten, Dragomir i Zoran Karić, kao i njihova sestra Olivera Nedeljković, bili su osumnjičeni da su novac iz „Mobtela“, telekomunikacijske kompanije koju su posedovali sa državom, ilegalno prebacivali u svoje privatne firme. Tužioci su tvrdili da su na različite načine uspeli da izvuku više od 60 miliona evra iz „Mobtela“ – između ostalog preko fiktivnih ugovora i računa – ali i da više miliona potroše na lične potrebe.

Mulić, predsednik upravnog odbora kompanije „Dana Holdings“, kaže da je postupak protiv Karića pokrenut iz osvete – tadašnji premijer Vojislav Koštunica želeo je da se osveti Bogoljubu jer je na predsedničkim izborima dao podršku demokrati Borisu Tadiću. Naveo je i da je zloupotreba službenog položaja, jedno od krivičnih dela za koja su se Karići sumnjičili, mehanizam za reketiranje biznismena. 

„Jugoslavija, kao poslednja zemlja u postkomunističkom svetu, imala je tada ovaj komunistički zakon, na osnovu kojeg je apsolutno svaki vlasnik privatnog preduzeća mogao da bude automatski uhapšen”, naveo je Mulić.

Kazao je da je tada Bogoljubu Kariću savetovano da napusti zemlju.

„Otišao je u Španiju, zatim Francusku, a nakon znatnog vremena provedenog u Velikoj Britaniji, kada su mu tamošnje specijalne službe rekle da ne mogu da mu garantuju bezbednost, otišao je u Ukrajinu.”

Srpske vlasti su izdale poternice za Bogoljubom i Sretenom Karićem, koji su vreme kupovali u Rusiji i Belorusiji, čekajući da se promeni politička klima.

Bogoljub sa suprugom Milankom (foto: fejsbuk)

Politički vetrovi su se okrenuli u njihovu korist nakon što je Srpska napredna stranka (SNS) došla na vlast posle izbora 2012. godine. Pokret snaga Srbije sada je bio deo nove vladajuće koalicije. Dok je Bogoljub i dalje bežao od srpskih vlasti, njegova supruga Milanka i brat Dragomir postali su narodni poslanici.

Postupci protiv Bogoljuba i Sretena Karića jedno vreme su ostali otvoreni, uprkos njihovim novim politički moćnim saveznicima. Tadašnji predsednik države Tomislav Nikolić se čak nekoliko puta sreo sa odbeglim Bogoljubom i obilazio projekte porodice Karić u Belorusiji. 

Nikolić je tokom državne posete Belorusiji 2013. godine položio kamen temeljac za projekat „Svetionik Minska“. Dve godine kasnije, kako su objavili beloruski mediji, on se u Minsku sastao sa Bogoljubom Karićem i zajedno sa predsednikom Lukašenkom položio vremensku kapsulu u temelje „Minsk sveta“.

Nikolić je izjavio da su se sastali i u Rusiji 2016. godine, ali je tvrdio da je odbeglom biznismenu nije obećao ništa – rekao je da je Karić „politički progonjen“, ali da ne može da utiče na pravosuđe i da mu nikada neće „ni otežati ni olakšati“.

Kasnije te godine, međutim, obustavljena su sva tri postupka protiv braće Karić. Jedan je  obustavio sud pozivajući se na zastarelost, a tužilaštvo je tvrdilo da su u jednoj istrazi izgubljeni dokazi, a da je u drugoj odbrana dostavila oslobađajuće dokaze.

U decembru 2016. godine, deceniju nakon što su pobegli iz zemlje, Sreten i Bogoljub su se trijumfalno vratili u Beograd iz Minska privatnim avionom. Tokom svog samonametnutog izgnanstva stvorili su unosan odnos sa beloruskim predsednikom.

Aleksandar Lukašenko, kada je 2019. godine bio u zvaničnoj poseti Srbiji, bio je u pratnji Dragomira Karića, koji je tada bio član parlamenta, kao i počasni konzul Belorusije u Beogradu.

Na konferenciji za novinare nakon sastanka sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Lukašenko je podsetio da su braća Karić imala dobrodošlicu u Belorusiju nakon što su pobegli od optužbi u svojoj zemlji i pohvalio uspeh „Dana Astre“.

„To je jedna od najuspešnijih i najbogatijih kompanija na svetu koja stvara čuda u građevinarstvu“, rekao je Lukašenko.

Dopada vam se priča? Pomozite nam da nastavimo da istražujemo kriminal i korupciju i podržite naš rad donacijom. Više o tome kako da nas donirate možete pronaći na ovom linku

Comments are closed.