Snimak ranjavanja Predraga Rankovića označen kao tajna

Snimak ranjavanja Predraga Rankovića označen kao tajna

Foto: KRIK

Suđenje Željku Rutoviću i Neđeljku Muminu za ranjavanje biznismena Predraga Rankovića Peconija počelo je danas u Višem sudu u Beogradu. Rutović je u bekstvu i sudi mu se u odsustvu, a odbranu je iznosio Mumin koji je rekao da je do pucnjave došlo usled otimanja i guranja. Snimak pucnjave označen je kao tajna zbog čega se još ne zna da li će biti dokaz u postupku.

Piše: Bojana Pavlović

Na početku suđenja zamenica tužioca Aleksandra Grbović pročitala je optužnicu u kojoj se navodi da su Rutović i Mumin u martu prošle godine naneli teške telesne povrede Rankoviću u hotelu „Prag“.

Nakon kraće rasprave, Mumin je Rankovića udario pištoljem u glavu, a Rutović mu je više puta pucao u noge. Nakon što je pao, piše u optužnici, Mumin ga je šutnuo u grudi, a Rutović i nepoznata osoba gađali su ga staklenim čašama.

Osim za nanošenje teških telesnih povreda, dvojici optuženih na teret se stavlja i nasilničko ponašanje, kao i nedozvoljeno držanje i nošenje oružja.

Ranković se danas nije pojavio u sudnici, a naveo je da je na službenom putu. Rutović je u bekstvu i sudi mu se u odsustvu, pa je odbranu iznosio drugooptuženi Neđeljko Mumin koji je u pritvoru.

Mumin je rekao da mu je žao što je Ranković ranjen, ali da se događaji nisu odvili onako kako su opisani u optužnici. Istakao je da ostaje pri iskazu koji je dao tužilaštvu.

„Na više mesta u optužnici stoji da sam ja pritisnuo obarač. Do toga je došlo usled otimanja i guranja“, rekao je Mumin.

Sudija Slavica Nikolić ukazala mu je da je pred tužilaštvom tvrdio drugačije.

„Ovako ste rekli ʼJa zaista ne znam koliko je metaka ispaljeno iz mog pištolja. Ne znam koliko sam puta pritisnuo obaračʼ. Vi ste taj zapisnik potpisali“, rekla je sudija na šta je Mumin ponovio da je do pucnjave došlo nakon otimanja i guranja.

„Jedan ćelavi gospodin došao je da se pozdravi sa Željkom (Rutović), ja sam hteo da ga pretresem jer mi se učinilo da nosi pištolj. Sve zbog toga što mi je Željko ispričao da je ucenjen na pet miliona evra i da su angažovani ljudi za njegovo ubistvo“.

Mumin je rekao da je među muškarcima koji su sedeli sa Rutovićem prepoznao Đorđa Medenicu i Mila Đuraškovića, a da mu nije poznato ko su devojke koje su bile u njihovom društvu.

Sigurnosne kamere u hotelu snimile su čitav događaj, međutim, i dalje nije sigurno da li će snimak biti dokaz u ovom postupku. Prema rečima Rutovićevih branilaca, snimak je označen kao tajna zbog čega su tražili da bude izbačen iz dokaza.

„Snimak je proglašen tajnim, ne znamo zašto. Nije pokazan ni odbrani ni okrivljenima“, rekao je Rutovićev advokat Goran Petronijević.

Slavko Petrić, koji brani i Rutovića i Mumina, istakao je da odbrana smatra da je snimak nezakonit dokaz jer ga je prikupilo neovlašćeno lice, kao i da su okrivljeni snimani, a da za to nisu dali saglasnost.

Kriminalna prošlost

Ranković i Rutović, iako danas biznismeni, poznati su po svojim ranijim vezama sa kriminalom.

Ranković je devedesetih godina bio deo surčinskog kriminalnog klana koji je predvodio Ljubiša Buha Čume, piše u Beloj knjizi organizovanog kriminala MUP-a. Hapšen je u policijskoj akciji „Sablja“ nakon ubistva premijera Zorana Đinđića kada je u pritvoru proveo tri meseca.

Bio je optužen zbog utaje višemilionskog poreza u svojoj firmi koja se bavila igrama na sreću i držala poker aparate, ali je postupak nakon osam godina trajanja zastareo.

Danas je zvanično vlasnik samo firme „Fantasy sweet“ koja se bavi proizvodnjom slatkiša, ali nezvanično ima veliki broj kompanija u Srbiji koje se ne vode na njegovo ime, a koje kontroliše preko kompanije „Invej“. Ranković je vlasnik televizije „Happy“, ali je u privrednom registru navedeno ime druge osobe.

Željko Rutović devedesetih je, prema Beloj knjizi, bio član zvezdarske grupe koju je vodio Sredoje Šljukić zvani Šljuka, a koja je bila poznata po nasilnim delima – razbojništvima, iznudama, reketiranju, ubistvima, kao i po obračunima sa drugim grupama. Švercovali su, kao i surčinski klan, naftu i drogu.

On je, kao i Ranković, u ugostiteljskom poslu. Na njegovo ime ne vodi se nijedna firma u Srbiji, ali njegov brat poseduje poznate hotele i restorane. Ime Rankovićevog brata spominjalo se u vezi sa problematičnim privatizacijama hotela „Splendid“ u Beogradu, kao i ugostiteljskog lanca „Tri grozda“ u čijem su vlasništvu bili čuveni beogradski restorani – „Grgeč“, „Grčka kraljica“ i „Dva jelena“.

Detaljnije poročitajte u posebnoj priči

Comments are closed.