Naša korupcija je gora od vaše

Naša korupcija je gora od vaše

Piše: Jelena Radivojević

Ne znam da li ste probali nekada strancima da objasnite koliko je korupcija duboko ušla u svaku poru našeg društva? Ne mislim da tamo odakle ti stranci dolaze nema korupcije, ali do sada se pokazalo da često nisu u stanju da pojme „sistem“ u kom funkcioniše naše društvo.

Često nam u goste dolaze kolege iz inostranstva i ti sastanci znaju da traju duže nego što je planirano jer se zapanje količinom problema na koje ukazujemo u svom radu. U jednom trenutku zapitate se da li zvučite kao pomahnitali dok pokušavate da dođete do daha navodeći sve otkrivene slučajeve korupcije u prethodnih nekoliko godina.

Nedavno su nas posetili mladi novinari iz Danske. Koleginica Milica i ja prošetale smo sa njima Savamalom i ukratko pokušale da objasnimo stanje stvari – da su ovde institucije te koje ne poštuju zakon i koje rade protiv demokratije.

Našle smo se sa njima ispred bivše Glavne železničke stanice i krenuli u obilazak. Na početku im objašnjavamo da je stanica izmeštena zbog privatnog stambeno-poslovnog projekta u čiju se izgradnju umešala i država. Objasnile smo im da se u javnosti spekulisalo o tome šta je sve dogovoreno sa investitorom, jer se informacije kriju od građana, a većina poslova obavlja se pod velom tajni. Kako bismo im bolje dočarale situaciju, pominjemo i druge slučajeve – ugovor sa italijanskim „Fijatom“, onaj u vezi sa nabavkom policijskih „škoda“, koncesijom aerodroma

Kako nastavljamo ka autobuskoj stanici, pokazujemo im delove projekta „Beograd na vodi“ koji vire iznad drugih građevina. Neki od njih su čuli za projekat, a najinformisaniji znaju samo da, kako su rekli, tu nisu čista posla.

Milica i ja pokušavamo što kraće da im objasnimo da su maskirani ljudi u izbornoj noći porušili deo grada, da policija nije reagovala na pozive građana, da je tadašnji premijer, sada predsednik, rekao da je u pitanju vrh gradske vlasti i da je na kraju ispao kriv samo šef smene u policijskoj stanici.

 Gledaju nas sa nerazumevanjem. Ne umeju Danci da pojme takvo stanje u institucijama.

Objašnjavala sam još desetak minuta šta se desilo u čuvenom slučaju Savamala – odnosno, šta se sve nije desilo, šta sve policija i tužilaštvo nisu uradili i kako je tadašnji gradonačelnik napredovao i postao ministar.

Jedna devojka me prekinula i pitala da li hoću da kažem da u našem pravosuđu ima toliko korupcije. Na trenutak sam mislila da je u pitanju šala, pa sam se nasmejala. Ona je, međutim, nastavila da me gleda očekujući odgovor, te sam shvatila da je ozbiljna.

Tada počinje najteži deo – objasniti da ne samo da ne postoji politička volja da se reše krupni slučajevi korupcije i organizovanog kriminala, već da su visoki predstavnici vlasti i sami uključeni u korupciju i povezani sa kriminalom.

Pokušale smo da im navedemo što više primera kada su novinari otkrili afere javnih funkconera, a institucije ostale neme.

Ispričale smo im kako je gradonačelnik koji je dovođen u vezu sa pranjem novca, sada ministar nadležan za rad službe za sprečavanje pranja novca. Upoznale smo ih i sa svim drugim koruptivnim poslovima sadašnjeg ministra finansija, a malo je reći da su bili šokirani.

Pomenule smo im i veze između ministra zdravlja i ozloglašenog zemunskog klana. Dotakli smo se i veza između organizovanog kriminala i policije, kao i povezanosti ljudi iz kriminalnih krugova sa ljudima iz bliskog okruženja predsednika Srbije.

Kako smo nastavljale da nižemo političke afere i otkrića KRIK-a, tako su Danci imali sve više pitanja, a jedno od njih je i neizostavno „ako se ništa ne dešava nakon vaših otkrića, zašto ovo radite“.

Odjednom se svi umiruju i naprežu se da što bolje čuju šta ćemo reći. Rekla sam im da ne mislim da se ništa ne događa – čak i ako institucije ne reaguju, naš posao je da na to ukazujemo, a građani to prepoznaju i cene. Objasnila sam da smatram da će se informisanjem građana doći do toga da će oni u jednom trenutku naterati institucije da počnu ponovo da rade svoj posao.

Nastavile smo priču o brojnim drugim otkrićima, i začinile je problemom lažnih vesti i prorežimskih tabloida koji vode sve borbe koje vlast želi da vode, kao i problemom države u vlasništvu medija.

Ostali su zbunjeni, pokušavajući da procesuiraju sve što su čuli tokom dvosatnog druženja koje smo završili na poplavljenoj Sava promenadi – šetalištu uz reku u sklopu „Beograda na vodi“.

Kada smo se rastajali, zahvalili su nam na poslu koji radimo i čestitali na hrabrosti i upornosti, a meni je u glavi ostalo pitanje da li su išta razumeli i šta misle o tome što u Srbiji građani nisu svesni da bi vršioci javnih funkcija trebalo da su tu samo da rade u interesu građana i odgovaraju im, a ne da im čine život težim i usput prigrabe nešto u svoju korist.

1 Comment

  1. Vladimir kaže:

    Lepo, ali nedostaje jedan korak. U ovakvim susretima uvek treba napomenuti da vlade njihovih zemalja, njihovi političari na vlasti sve ovo podržavaju iz nekog razloga, valjda tzv. stabilokratija. Umesto da su šokirani, u neverici i sl. lepo ih zamoliti da pitaju svoje demokratski izabrane predstavnike ZAŠTO? Moramo bušiti ovu mešinu zla u svakoj prilici da uđe u nju malo svetla.